Stajala je sama na peronu,
u samo svitanje dana,
ocima smedim gledala me tuzno,
bila je to moja Mama..

Kosom crnom skrivala je suze,
bjezeci od svjetlosti dana,
jos se i danas cesto pitam
zasto si otisla Mama?

Jos i danas pogledom brisem,
ime na vratima tvoga stana,
skrivam suze i tiho sapcem
kako da zivim bez tebe
MAMA??